Odnosi osiguranja se u nas, po pravilu, zasnivaju ugovorom kao pravnim poslom, bilo da je reč o dobrovoljnom ili obaveznom osiguranju. Ponudu za osiguranje najčešće daje mogući osiguranik. Ugovor o osiguranju stvara obaveze za obe ugovorne strane - osiguranik se obavezuje da plaća premiju osiguranja, a osiguravač da snosi posledice ostvarenja rizika. Sem ovih, osnovnih obaveza, redovno postoji i niz drugih: kod osiguranika to su obaveštavanje o promenama okolnosti od kojih zavisi rizik, o nastanku osiguranog slučaja, preduzimanje mera spasavanja i drugo, dok se kod osiguravača radi još o snošenju troškova spasavanja, stvaranju rezervi i tako dalje. Ugovor o osiguranju u punoj meri zavisi od slučajnosti. Naime, u trenutku njegovog zaključenja, zbog neizvesnosti događaja, nisu poznate visina i uzajamni odnos obaveza obe strane. Ugovor o osiguranju je samo u nekim slučajevima formalan. Kod njega je prisutna visoka ujednačenost ugovornih uslova zbog brzine i jednostavnosti sklapanja posla, koji su obično predstavljeni uslovima osiguranja, i brojnim klauzulama. Ugovor je, takođe, postepen, što znači da se ispunjenje obaveza ugovornih strana proteže na neko vremensko razdoblje.
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|
