Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković
Pojedinac ili ustanova koji sa osiguravačem zaključuju ugovor o osiguranju, obavezujući se da plate određenu premiju osiguranja. Ugovarač ne mora uvek imati pravo na nadoknadu iz osiguranja. U svojstvu i ugovarača i korisnika osiguranja javlja se, najčešće, jedno te isto lice - osiguranik. Kod nekih vrsta osiguranja, odnosno ugovora, ugovarač i osiguranik su različite osobe. Negde se opet pojavljuje i posebni korisnik osiguranja. Stoga naziv ugovarač osiguranja treba upotrebljavati onda kada su lice koje zaključuje ugovor i lice koje će koristiti davanje iz osiguranja po tome ugovoru različite osobe. Od vrsta osiguranja gde su te uloge često razdvojene mogu se navesti osiguranje života, osiguranje od posledica nesrećnog slučaja, te pomorsko osiguranje i transportno osiguranje u celini. Na primer, u transportnom osiguranju korisnik ne mora uvek biti unapred poznat osiguravaču, pa čak ni ugovaraču osiguranja. Dovoljno je da ugovorom budu utvrđena merila za njegovo određivanje.