Osnovna pismena isprava koja prati posao osiguranja, određujući dužnosti i obaveze učesnika. U nekim slučajevima polisa predstavlja oblik ugovora o osiguranju. Kada to nije, ona je, u prvom redu, dokazno sredstvo o sklopljenom osiguranju pošto sadrži sve najvažnije sastojke zaključenog ugovora. Kod nekih vrsta osiguranja polisi se daje i jače dejstvo, pa može predstavljati ispravu o dugu, ukoliko je ugovoreno da će osiguravač platiti naknadu štete samo uz njenu predaju. Dalje, ona može biti legitimacijska hartija kojom se dokazuje pravo na potraživanje iz osiguranja. Polisa se pojavljuje i kao hartija od vrednosti, a nekada služi i za ostvarivanje prava iz nekog drugog posla, zatim kao dokaz izvršene ugovorne obaveze (recimo, kod kupoprodaje koja obuhvata i obavezu osiguravanja) i tako dalje. U pogledu oblika u kom se sačinjava, najčešće se ne postavljaju zakonom određeni uslovi pa se izdaje na obrascu koji sastavljaju osiguravači i koji je prilagođen određenoj vrsti osiguranja. Sastojci koje obično sadrži su sledeći: ugovorne strane, osigurano lice ili osigurana stvar, rizici, trajanje osiguranja i vreme pokrića, premija i svota osiguranja, odnosno odredba da je osiguranje neograničeno, datum izdavanja i drugo.
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|
